Ne razumijem ljude sa promjenjivim raspoloženjem… Znate ono, tri dana su s vama ok, naredna tri vas uopšte ne prepoznaju u prolazu, potom vam se tri dana javljaju kao što se kralj javlja slugi, a onda sve ispočetka…
U čemu je poenta? Možda u osjećaju krivice koji vam takva osoba želi nametnuti čisto da bi sebi učinila dan interesantnijim i sadržajnijim? u držanju nekoga u šaci i stanju kafkijanskog samoispitivanja? Ili, u jednostavnoj potrebi da se vlastita unutrašnja praznina popuni nadmenim stavom prema okolini i tako sebi podigne važnost?
Nemam pojma… Imam još more teorema, ali me mrzi da ih razglabam… U svakom slučaju kod mene uspjevaju, šta god da im je cilj… Razmišljam, samoanaliziram se, nerviram se, ukratko, p….m…
A znam da nisam kriv. Nisam kriv što neki ljudi dane pauze između seksualnih odnosa, ili, čak, bilo kakvog trenutaka emocionalno – fizičkog ispunjenja odavno ne broje trocifrenim brojevima. Jok, hiljade su u pitanju… Nisam kriv što sjede u vlastitim administrativno – birokratskim jazbinama bezbjedno ušuškani brojevima, priznanicama, tabelama, spokojnim pogledom u LCD i umilnim brujanjem kulera na računaru; ili se pak kriju iza novina, cinizma i kvazi-superiornog “znao/znala sam ja” … Sami su to birali, za to su se školovali i usavršavali… Nisam kriv što im dioptrija raste aritmetičkom progresijom, u direktnoj proporciji sa opadanjem kose/pojavom sijedih dlaka, porastom krvnog pritiska i padanjem/tromboljenjem hmm… nekih organa… Sve će nas to snaći, na ovaj ili onaj način…
Nisam kriv ni zbog slomljenog nokta, frizerskog promašaja na nečijoj glavi, fule na kladionici, stresa od dijete/odvikavanja od cigara, ogrebanih vrata na kolima, bolesti člana porodice, tika u lijevom oku uslijed stalnog boravka u malim klimatizovanim prostorijama, vrućine, hladnoće, kurjeg oka, čukljeva, bračnih problema, kćerkinog popravnog ispita… Nisam!
Prosto očekujem da mi na “Zdravo” neko odgovori istim takvim “Zdravo” (primjenjivo i na “Ćao”, “Dobar dan/veče” itd.), a aku mu/joj nešto nije jasno ili mi nešto zamjera, da me odvoji na stranu i to mi kaže, pa da se fino i otvoreno raspravimo, a ako treba i posvađamo… Sve je za ljude…
Mislim da ne tražim puno…
Ali džaba…
