Facebook vs. Blogging

Wow, čitam svoj prethodni post i kontam da sam zaboravio kako je lijep osjećaj kad se istreseš na papir/monitor…
Eee, a nekad sam bio zagriženi blogger sa dva bloga koja sam uporedno vodio pod različitim alias-ima i osvježavao ih bar 2x dnevno…
A danas – Facebook…
***
Digresija: prilikom nedavne posjete jednom salonu namještaja čujem kako Mladi Radnik govori Mladoj Radnici koja je, sa visokoumnim pogledom nekoga ko suvereno vlada Internet talasima, oivčenim dredolikim trepavicama, sjedila za računarom: “De, ukucaj “Fejsbok” (cit:), to ti je, ba, nešto k’o Dernek, al’ ima igara…” I gledam je kako tipka, tipka, tipka, Fejsbok, fejsbok, FEJSBOK, fEJSBOK, www, Google – Ništa…
Onda se on, zabrinutog lica i znojem orošenog čela, eurekativno laća mobilnog telefona, zove “jaran’cu” i ona mu, valjde, konačno “po Vuku” speluje f-a-c-e-b-o-o-k, što on prenosi Mladoj Radnici, koja pažljivo utipkuje slovo po slovo i… Evo ga! Ali…
“Jebiga, Edo, ovo je na engleskom” reče…
Paf…
Edo ju je pogledao pogledom kojim zlatni retriver gleda šlauf s vodom par sekundi prije kupanja…
“Jebiga…”, procvili i on…
I tako…
***
Facebook je, s jedne strane super stvar… Omogućava brz i trenutan kontakt sa velikim brojem ljudi, pronalaženje istih (budući da ogroman broj korisnika nastupa sa svojim pravim identitetom), razmjenu i postovanje fotografija, videa, komentara, ugovaranje, okupljanje oko zajedničke teme, idealan je za situacije kada nestane kredita na mob-u, a treba nešto organizovati/usaglasiti, itd…
Predstavljajući sintezu mail account-a, foruma, web galerije, chat-a , instant massaging – a, Facebook predstavlja “all – in – one” rješenje za “staying in touch”… Još kad se tome dodaju nebrojene aplikacije koje za FB postoje, dobija se čitav online entertainment center… A to je malo problem…
Naime, nerijetko uhvatim sebe kako krenem samo da “obiđem” svoj account, a osvjestim se 2h kasnije na profilu prijatelja NN, preko koga pokušavam kontaktirati prijateljicu MM, dok, istovremeno, chat-ujem sa 3- 5 online friends-a i, povremeno, bacam rundu – dvije “Word Challenge-a” (sreća pa nikad nisam instalirao “Mafia Wars”:).
Gdje si bio? Na netu, brate. Šta si radio? Hmmm, ovaj, fejsbukirao… Wtf? hmm, ovaj, ma ništa….
U vrijeme dok sam aktivno vodio blog(ove) takođe sam znao zaginuti za računarom na više sati… Napada griže savjesti je bilo, dok bih trljao jednu pa drugu ruku, bolnu od blagog oblika RSI i pokušavao naći ugao sjedenja u kome me najmanje bole leđa, ali bi se oni ipak povukli pred saznanjem da sam učinio nešto kreativno, ostavio neki pisani trag o svojim mislima, osjećanjima i stanjima u datom trenutku. Nisam neki fan vlastitog pisanja, vlastiti textovi mi, mostly, nakon početne euforije počinju izgledati nedovršeno, traljavo i amaterski realizovani, ali moram priznati, koliko god to neskromno zvučalo, da sam nekim tekstovima i/ili konstrukcijama u njima čak i danas ostao prilično, da ne kažem čak i jako zadovoljan. Kako god da bilo, radio sam nešto kreativno…
Za razliku od toga, vrijeme provedeno na FB u najvećem broju slučajeva (logovanja) smatram, moram priznati, izgubljenim. Izuzeci, svakako, postoje… To su, recimo, trenuci komunikacije sa nekim dragim, koga nisam vidio ni čuo godinama, ili reunion legendarnog VII-3 iz OŠ Prvi maj, školska 1991/92, pregledanje aktuelnih slika, komentarisanje istih sa kolegama iz hora i sl…
A ostalo? Pa moram priznati da je a waste of time…
***
Ovim nikako ne želim reći da od danas prestajem ići na FB – ne, to mi je ušlo u krv, prste, glavu i ostalo… Vise ne pišem mail – ove – tu su Private Messages. Ne palim Google Talk i MSN – tu je Chat.. Ne šaljem slike mail-om – tu je Photo Gallery. I tako dalje. Ili bliže.
Ali se zato vraćam na blog. Po n-ti put i na sasvim novom mjestu… Da bar sat vremena dnevno angažujem prste i moždane ćelije u formiranju nečeg virtualnog a opipljivog…
Bar mi se tako danas čini…
Tomorrow we’ll see…